Za svakoga od nas, nešto iz okoline može biti okidač za pojavu nekontroliranog ili iracionalnog straha. Stajanje na rubu nekog visokog objekta može uzrokovati mučninu, nelagodu, vožnja avionom recimo može uzrokovati napade panike kod pojedinaca, izlazak na pozornicu može uzrokovati gubitak glasa. Za ljude sa proživljenim traumama ili PTSP sindromom, ti strahovi i problemi još su izraženiji. Zamislite da Vam običan zalazak sunca bude asocijacija na bojno polje, na eksploziju, na nešto što onemogućuje normalno i racionalno funkcioniranje i postupanje. Liječenje je mukotrpan proces koji zahtjeva puno vremena.

Jedan neobičan alat mogao bi olakšati život za tisuće pacijenata. Alat koji im treba jest tehnologija virtualne realnosti, tehnologija koja pacijente mentalno premjesti u drugo vrijeme, na drugo mjesto i ujedno u drugo stanje svijesti.

Dr. Albert Rizzo sa sveučilišta „Southern California“ započeo je samo istraživanje virtualne realnosti u medicinske svrhe još sredinom 1990.-ih godina, za što je Rizzo dobio nagradu Američkog Društva Psihologa za razvoj terapija za pacijente sa PTSP sindromom. Također, Dr. Rizzo razvio je aplikaciju koja pomaže pacijentima da se priviknu na proteze, i steknu motoričke sposobnosti nakon trauma ili operacija.

Danas postoje nebrojena istraživanja uporabe virtualne realnosti u medicinske i terapijske svrhe, a naročit razvoj se očekuje nakon što su konzole izašle u slobodnu prodaju te su dostupne „širokim masama“.

Kako navodi Dr. Rizzo, danas se VR tehnologija u terapijske svrhe najčešće koristi za terapiju izlaganja, što znači da se pacijenta postupno dovodi u situacije koje bi mogle uzrokovati napad anksioznosti, strah ili potaknuti PTSP. Uz vizualizaciju na headsetu, Dr. Rizzo je sa suradnicima razvio i posebne zvučne sustave, vibracije i mirisne efekte kako bi što bolje simulirali prave situacije (npr. bojno polje mirisima benzina i eksploziva ili zapaljene gume). Na konkretnom primjeru to znači da su pacijenti koji pate od PTSP-a izloženi efektima bojnog polja, eksplozija ili pucnjave, pacijenti koji pate od arahnofobije (strah od pauka), postupno su izlagani paucima, da bi na kraju toliko napredovali i oslobodili se da su ih čak mogli i dotaknuti u virtualnoj realnosti.

Kada su reporteri pitali Dr. Rizza misli li da će primjena VR u terapijske svrhe doživjeti procvat sada kad su setovi virtualne realnosti dostupni i korisnicima i developerima, odgovorio je kako smatra da se neće dublje razvijati trenutni sistemi, već da će sljedeći iskorak biti stvaranje umjetne inteligencije unutar virtualne realnosti, odnosno da će se spajanjem umjetne inteligencije i virtualne realnosti dobiti još bolji terapijski učinak.