Zamislite se u središtu mračne sobe, kompletno okruženi kompjutorskim zaslonima raznih veličina. Svaki od ovih zaslona je portal u drukčije iskustvo, drukčiju realnost. Za razliku od mnogih ljudi, Jamie Soar je preuplašen da bi razmišljao o tome što se nalazi iza ove prostorije. Razlog tome je to što bi većina ljudi vidjela novi oblik medija po prvi puta, a Jamie je „progledao“ po prvi put.

Soar pati od nasljednog stanja oka, zvanog „retinitis pigmentosa“. Ovo ga je činilo iscrpljujućekratkovidnim, i zahtjevalo je da koristi štap za slijepe noću i u mračnim prostorima. Njegova bolest također je i „diplopia“, koja uzrokuje da gotovo uvijek vidi duplu sliku. Danas, stanje njegovih očiju i nema baš veze sa vizualnim ograničenjima, i obzorom koji je nekada gledao.

Zapravo, Soar se nalazio u računalnoj trgovini u Londonu, flouroscentna svjetla su zujala, klimatizacija je zujala, a klasično londonsko vrijeme je lupalo po prozorima. Soar ništa od ovoga nije doživljavao, jer nekoliko minuta prije isprobao je HTC Vive headset virtualne realnosti po prvi put.

Nakon što se headset pokrenuo, Soar je ostao zatečen i u stanju šoka. Cijelog života bio je prisiljen približavati se zaslonima, knjigama, ljudima, bilo čemu što je želio čisto vidjeti. Unutar ove revolucionarne tehnologije, otkrio je svijet koji se približio njemu.

Jedinstven tehnički dizajn VR headseta činio je nešto kontraefektivno na Soarovu pigmentosu. Možda je ovaj izum dizajniran tako da omogući iluziju dubine kroz specijalne leće, a u stvarnosti su pozicionirane nekoliko centimetara od očiju. Ovo, u kombinaciji sa metodom dvostrukih zaslona Vive headseta, u kojemu je svaka slika koju korisnik vidi u biti dvije slike na odvojenim zaslonima ispred svakog oka. Ovo je čini sesavršena kombinacija faktora, te je dovela Soarov vid bliže normalnom nego što je on desetljećima vidio.

Ovo iskustvo Soaru se dogodilo prije više od tri mjeseca. Kako sam navodi, „zanimao ga je VR od samih početaka, znao je da ga mora isprobati. Dio mene mislio je da bi mi nešto zakačeno na lice moglo pomoći zbog moje potrebe za gledanjem iz blizine. Kako u mom dijelu Engleske nije bilo predstavljanja VR-a, odlučio sam krenuti na dugo putovanje u London, pa makar i zbog 15-20 minutnog iskustva.“

Soaru je VR predstavio nadu da mu oblik moderne tehnologije može pomoći oko njegovog stanja. Kako sam kaže, do sada je probao svašta, od velikih ekrana, 3D naočala, raznih konzola, ali jedino su mu  Vive i VR omogućili da postigne rezultat, i sada ga želi preporučiti svima koji imaju iste i slične probleme kao on.