Najznačajnija najava na nedavnom CES 2017 bio je novi Vive tracker, dodatak praćen od Vive baznih stanica, koji će omogućiti korisnicima praćenje i korištenje dodatnih objekata unutar iskustva virtualne realnosti.

To je potencijal koji bi mogao dovesti mnogo novih, inovativnih aplikacija i igara krajnjim korisnicima, i koji bi mogao doprinjeti ukupnom VR ekosistemu, u kojem bi bilo više high-end aplikacija, reklamnih kampanja i ostalih VR sadržaja.

Tom prilikom Dan O’Brien, generalni menadžer Vivea osvrnuo se na razvoj virtualne realnosti, na novi Vive tracker te nove mogućnosti koje on otvara ali i na pitanje privatnosti prikupljenih podataka i njihovoj zaštiti unutar VR-a. Otvaraju se nove, nevjerojatne mogućnosti za developere koje omogućuju da nauče mnogo više o individualnim korisnicima nego ikada prije, ali s tom mogućnošću dolazi i odgovornost da se ne prikuplja i snima više informacija nego što je potrebno.

O’Brien je bio globalni menadžer za suglasnost, korisničku privatnost i sigurnost za HTC te mu privatnost nije strana stvar. On navodi kako je privatnost bila prioritetna od samih početaka, te da su imali inženjerski tim koji je radio isključivo na anonimnosti, minimiziranju i sigurnosti svih korisničkih podataka koji su prikupljeni.

Navodi kako postoje tri različite razine sigurnosti, uključujući operativni sistem, samu aplikaciju koju pokreće VR konzola, te developeri aplikacije. Na svakoj razini nalaze se pitanja privatnosti, i na svakom je developeru da odluči koje informacije prikupiti i zadržati od njihovih korisnika. Jednom kada sistem praćenja očiju bude sastavni dio VR sistema, polje dostupnih saznanja bit će nepregledno.

„Katkada kroz razgovore znam reći izdavačima: Biti ćete u mogućnosti imati jedan na jedan odnos sa korisnicima, kakav nikada prije niste imali sa virtualnom realnosti. Moći ćete naučiti mnogo više o tome što im se sviđa, što im se ne sviđa, da li reklama polučuje uspjeh ili ih je sam proizvod zainteresirao. Moći ćete naučiti toliko toga o vašim korisnicima, ako odradite prave stvari. Više neće biti bitni klikovi, znat ćete ukoliko korisnici budu pogledali u reklamu, ukoliko budu imali interakciju s njom. S druge strane pitanje je koliko informacija bi trebali dograbiti. I što biste trebali zadržati i proučiti. Također, jednom kad ste prikupili i kolektirali informacije, kako ih dobro zaštititi?“ kaže O’Brien.

Navodi također i da razni developeri aplikacija, hardvera ili operativnih sistema često uzimaju previše informacija. Neke od tih informacija zbilja nisu potrebne. Poziva VR hardver i softver developere da budu vrlo oprezni oko informacija koje prikupljaju, te da ih dobro zaštite ali isto tako i spriječe kompanije da prodaju ili uvoze prikupljene podatke.

Kroz 2017. godinu bit će više dijaloga između vladinih regulativa i kompanija koje se bave virtualnom realnosti, kako bi se istražile potencijalne mogućnosti ali i rizici. VR ima potencijal omogućiti mnoge sjajne mogućnosti, ali i mnoge nove rizike po pitanju prikupljanja i čuvanja osjetljivih biometrijskih podataka. Navodi se i kako već postoje dobri modeli zaštite za mobilne telefone, igre, i ostale softvere koje bi trebalo malo doraditi, što je isplativije nego raditi potpuno novi sistem.